Državni arhiv grada Vukovara

Povijest arhiva DAVU

Osnutak Arhiva u Osijeku kao regionalnog (slavonskog) arhiva


Početak organiziranja arhivske službe na području Vukovarsko-srijemske županije povezan je s osnivanjem samostalne arhivske ustanove: Arhiva u Osijeku (16. srpnja 1956. god.), kao regionalnog (slavonskog) arhiva, koji je, na temelju zaključkaArhivskog savjeta NR Hrvatske, obavljao arhivsku službu na području kotara: Osijeka, Vinkovaca, Našica i Iloka, odnosno, kasnijih općina: Osijek, Beli Manastir, Đakovo, Našice, Slatina, Donji Miholjac, Valpovo, Virovitica, Vinkovci, Vukovar i Županja. Potrebno je istaći kako se prikupljanju i spašavanju vrijednog arhivskog gradiva od propadanja i uništenja pristupilo već po osnutku Osječkog spremišta Državnog arhiva u Zagrebu (osnovano 1947. god.), što je bila osobita zasluga upravitelja spomenutog spremišta i kasnijeg dugogodišnjeg ravnatelja Arhiva u Osijeku dr. Kamila Firingera.
Tako je od uništenja spašen dio vrijednog arhivskog gradiva s područja Vukovarsko-srijemske županije. Među tada spašenim gradivom, svojim se povijesnim značajem, ali i stupnjem očuvanosti, osobito ističe fond Vukovarskog vlastelinstva, koji je 1947. s 4 velika kamiona prevezen iz Vukovara u Osječko spremište Državnog arhiva u Zagrebu.

 

Osnutak Arhivskog sabirnog centra u Vinkovcima 1989.

 

Arhivski sabirni centar (ASC) u Vinkovcima započeo je s radom 1. srpnja 1990., a svojim je radom pokrivao područje tadašnjih općina Vinkovci, Vukovar i Županja (današnja Vukovarsko-srijemska županija). Smješten je u zgradu bivše osnovne škole koju je Skupština općine Vinkovci, rješenjem br. 2188-06-03-89-1 od 8. studenog 1989. dodijelila za tu namjenu. U rješenju stoji: "Skupština općine Vinkovci dodjeljuje – b e z n a k n a d e – RO HISTORIJSKOM ARHIVU iz Osijeka, N. Demonje 1 pravo korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu koje je korisnik općina Vinkovci i to poslovnu desnu zgradu u Vojarskoj ulici br. 1 (koja prileže uz jugozapadnu među k. č. br. 3166/2) sagrađena na k. č. br. 3166/2 gradilište sa 4742 m2 upisana u zk. ul. br. 2218 k. o. Vinkovci DV korisnik općina
Vinkovci."

Zgrada u koju je smješten Arhiv izgrađena je 1780. za svilanu. Kasnije je u njoj bila vojna škola, potom vojarna (zato Vojarska ulica), dom za stare i nemoćne osobe, osnovna škola, od 1990. Arhiv (ASC). Sukcesijom imovine odlučeno je da se pokrene postupak povratka iste časnim sestrama reda Služavke malog Isusa (koje su je dobile 20-ih godina prošloga stoljeća).

Tako je došlo do začetka arhivskog rada u Arhivskom sabirnom centru u Vinkovcima. Gradivo je bilo nesređeno, veliki dio u rinzufnom stanju i izmiješano s bibliotečnim gradivom. Prvi je posao bio odvojiti arhivsko od bibliotečnog gradiva, a zatim razdvojiti arhivske fondove. Najvažniji arhivski fondovi bili su: Kotarska oblast Vinkovci (1872.-1945.; cca 90 d. m.), Brodska imovna općina (1873.-1942.; cca 45 d. m.), Obrtni zbor Vinkovci, Ravnateljstvo šuma Vinkovci te desetak manjih fondova.
Najveći dio knjižnog gradiva bio je iz vinkovačke Gimnazije čija je knjižnica poslije 1945. toliko uništena da se ova devastacija slobodno može nazvati kulturocidom (o tome postoje i pisani tragovi u tisku i muzejskoj dokumentaciji). Budući da arhivske knjižnice spadaju u specijalne knjižnice, trebalo je izvršiti odabir samo onoga gradiva koje je svojim sadržajem primjereno arhivskoj knjižnici. Tako je položen temelj sadašnjoj knjižnici u kojoj još uvijek najveći dio knjiga čini taj početni fundus koji je bogat i raznolik, a u mnoštvu knjiga nalazi se niz raritetnih knjiga.

Premda u početku u Sabirnom centru nije bilo osnovnih uvjeta za kvalitetan rad, imali smo bogatu knjižnicu koja je još više obogaćivana knjigama i časopisima koje smo donosili s terena. Do rujna 1990. stekli su se neki osnovni uvjeti za preuzimanje gradiva s terena.
U podrumu tadašnje Ekonomske škole (zgrada Brodske imovne općine na Trgu bana J. Šokčevića) nalazilo se nekoliko stotina metara gradiva različite provenijencije, kojem je prijetilo fizičko oštećenje i uništenje zbog neuvjetnog i vlažnog prostora, vodovodnih i kanalizacijskih cijevi koje su prolazile iznad njega (i koje su već jednom uništile dio gradiva), velike količine gradiva ležale su po podu, pa je
trebalo nešto učiniti na njegovu spašavanju. Sa Skupštinom općine Vinkovci dogovoreno je preuzimanje gradiva do šezdesetih godina, a Skupština je osigurala transport i radnike. U preuzetom gradivu nalazilo se niz fondova: Gradski narodni odbor Vinkovci, Narodni odbor gradske općine Vinkovci, Kotarski narodni odbor Vinkovci, manja količina gradiva Brodske imovne općine (dio se već nalazio u Arhivu) i td. To su bili prvi arhivski fondovi koji su preuzeti u Arhiv. Tako je počela funkcionirati Arhivska služba u Arhivskom sabirnom centru.
Sve više pozornosti posvećivalo se i zaštiti arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva. Ovaj je posao planski i organizirano obavljala vanjska služba, koja u tu svrhu izradila potrebne evidencije stvaratelja i imatelja arhivskog i registraturnog gradiva da bi se lakše izvršila valorizacija i kategorizacija gradiva (tada još nije bilo računala, a dugo vremena u Centru nije bilo ni pisaćeg stroja, nego se pisalo ručno i preko indigo papira).
Već prve godine rada Centra, u suradnji s Vanjskom službom matičnog Arhiva u Osijeku, sve poslove vanjske službe na području današnje Vukovarsko-srijemske županije preuzela su (samo) dvojica djelatnika Centra. Za godinu dana rada Centra dio fondova već je bio arhivistički djelomično sređen (Gradski narodni odbor Vinkovci, Kotarska oblast Vinkovci, Brodska imovna općina Vinkovci i dr.). Paralelno sa sređivanjem, preuzimano je i gradivo s terena, ali je stalni problem bio transport i smještaj gradiva u Arhivu jer polica nikad nije bilo dovoljno (kutije, kojih također nikad nije bilo dovoljno, nisu tretirane kao otežavajuća okolnost).


Djelovanje Arhivskog sabirnog centra (ASC) u Vinkovcima u Domovinskom ratu i poratnom vremenu


Politička situacija u tadašnjoj državi, koja se praktično nalazila pred ras padom, postajala je sve napetija. Potkraj 1990. i početkom 1991. (napose nakon pokušaja siječanjskog vojnog puča i svibanjskih događaja u Borovu selu) već se razmišljalo o zaštiti gradiva u slučaju pogoršavanja situacije (iako republički organi o tome nisu rado razgovarali zbog straha od širenja panike).
Od rujna 1991. rad u Centru postaje sve teži i opasniji jer je zgrada Arhiva bila udaljena samo nekoliko stotina metara od prve linije bojišnice. Prvi napad na Vinkovce zbio se 19. srpnja 1991., kada je na grad palo oko 50 minobacačkih granata, a već 22. srpnja napad je ponovljen i na grad je tada palo oko 150 granata (napad je trajao od jutra do 14,30 h, kada je postignut sporazum s zapovjedništvom vojarne o prekidu vatre). Nakon toga bilo je nekoliko povremenih napada na grad, a od 11. rujna grad je napadan iz vojarne i to je bio početak kontinuiranog i svakodnevnog razaranja grada.
U listopadu 1991. prvi put je pogođen krov Arhiva koji se nije mogao sanirati, pa su dvojica arhivskih djelatnika najlonima prekrili police da bi gradivo zaštitili od vode koja je za kišnog vremena prolazila kroz strop. Prije ovoga oštećenja, zgrada Arhiva bila je pogođena nekoliko puta u zidove, palo je nekoliko granata u dvorište, od čega su bili porazbijana stakla i oštećeni zidovi (budući da su debeli 90 cm, sve su to izdržali).
Budući da su ratne operacije postajale sve intenzivnije, bilo je jasno da postoji opasnost od trajnog uništenja gradiva i trebalo je nešto učiniti da se gradivo dislocira u one dijelove Hrvatske koji nisu bili zahvaćeni ratom. Najveći problem bio je transport tolike količine gradiva. Napokon se otvorila mogućnost dobivanja kamiona i prva dva kamiona odvezena su jedne noći u Državni arhiv u Varaždinu (gradivo je utovarano u kamione između pola dva i tri u noći jer tada obično nije bilo granatiranja grada). Zbog nedostatka kamiona, u Varaždin je odvezeno oko 80 % gradiva koje se smatralo prioritetnim: zemljišne knjige (8 d. m.), Kotarsko poglavarstvo Vinkovci (90 d. m.), Kotarski narodni odbor Vinkovci (60 d. m.), Brodska imovna općina (20 d. m.) itd. Podrum ispod zgrade izoliran je drvenim paletama i najlonskim folijama pa je i u njega smješten dio gradiva. Osim arhivskog gradiva iz arhiva, odvezeno je i važno gradivo iz nekih ustanova: iz "Novosti" uvezi vinkovačkih novina, Relkovićevi rukopisi iz Gimnazije, dio projektne dokumentacije iz poduzeća "Graditelj" itd.
U siječnju 1992. ratne su operacije obustavljene (ali je bilo povremenih granatiranja grada) i Centar je počeo raditi u vrlo otežanim uvjetima. Zgrada je bila jako oštećena, okna porazbijana (npr. samo s ulične strane nalazi se stotinjak oka24 na), peći oštećene, svuda je bilo prljavštine, a neko vrijeme nije bilo ni električne energije. I kada smo mogli osigurati crijep, staklo i sl., nismo mogli naći izvođače
radova (majstore), jer je cijeli grad bio u ruševinama i svi su nešto morali popravljati. Kada smo do proljeća kako tako sanirali zgradu i radni prostor, 11. svibnja 1992. izvršen je artiljerijski napad na grad u kojem su dvije trećine krova naše zgrade bila oštećena. Srećom već je počelo proljeće i nekoliko dana nije bilo kiše, pa smo to brzo popravili te gradivo nije posve stradalo.
Zbog političkih, upravnih i gospodarskih promjena, koje su se dogodile u Hrvatskoj početkom 90-ih godina prošloga stoljeća i teškog poratnog stanja, najznačajniji posao arhivske službe, nakon smirivanja ratnih djelovanja, bio je obići teren i pregledati stanje gradiva, utvrditi štete, konstatirati koliko je gradiva stradalo te ugroženo gradivo preuzeti u Arhiv. Promjene gospodarskih odnosa uzrokovale su i promjene vlasničkih odnosa, a došlo je i do ukidanja nekih organa vlasti, pa je pred Arhivom bio značajan posao spašavanja arhivskog gradiva koje je postalo balast u novonastalim institucijama. Ljudi su se, također, vrlo često neodgovorno ponašali i odnosili prema prošlosti pa se takav odnos prenio i na arhivsko gradivo (napose gradivo nastalo u vrijeme propalog komunističkog režima). Tako je u razdoblju od 1992. do 1995. u Arhiv je preuzeto nekoliko stotina metara gradiva uprave, sudstva, školstva, ukinutih društveno-političkih organizacija i sl.
U ožujku 1996. Hrvatski državni arhiv započeo je mikrofilmiranje matičnih knjiga s neokupiranog područja Vukovarsko-srijemske županije koje su se nalazile u župama i matičnim uredima. Cjelokupan posao oko prikupljanja, odvoženja knjiga u Zagreb i vraćanja knjiga iz Zagreba organizirali su djelatnici Sabirnog centra. Tada su mikrofilmirane sve matične knjige s neokupiranog dijela županije, a
poslije 2005. mikrofilmirane su i ostale knjige.

Od početka 1998. arhivska služba Sabirnog centra napokon počinje vršiti svoj posao na području cijele Vukovarsko-srijemske županije. To je povećalo obim poslova, ali su se dobrom i planiranom organizacijom poslovi na zaštiti gradiva u Arhivu i izvan njega mogli obavljati. Trebalo je što prije preuzeti velike količine gradiva s terena, napose uprave i sudstva jer je u novoformiranim upravnim i sudskim institucijama nastajalo novo gradivo, a prostor u njihovim pismohranama bio ograničen (bivše općinske skupštine, sudstvo, SIZ-ovi, fondovi i dr.) U dvadeset godina postojanja Arhivskog sabirnog centra povećao se radni i spremišni prostor, napravljen je niz adaptacija i poboljšanja prostora, rad je tehnički pojačan i moderniziran. Sabirni centar, odnosno Državni arhiv u Vukovaru, sada raspolaže s 450 m2 prostora koji se sastoji od četiri arhivska spremišta, adaptirane knjižnice, čitaonice, tri radna prostora i jednog prostora za sređivanje gradiva. U Centru se sada nalazi oko 300 arhivskih fondova i zbirki različite provenijencije s područja Vukovarsko-srijemske županije, a najstariji dokumenti potječu iz 18. stoljeća.
Arhiv je opremljen policama, ormarima (ladičarima) za smještaj karata velikih formata, vitrinama, metalnim ormarima za smještaj dosjea, računalima, skenerom, fotokopirnim aparatom itd. Osim stručnog rada zaštite i sređivanja gradiva u Arhivu i zaštite gradiva izvan Arhiva, djelatnici Sabirnog centra radili su i na propagiranju arhivske službe, organizirali stručna predavanja, izložbe, promocije knjiga, pisali i publicirali stručne radove, bili na usluzi istraživačima i građanima.
U tjednu arhiva svake je godine organizirana izložba, predavanja u srednjim školama i promidžba u lokalnim sredstvima javnog informiranja (novine, radio, televizija). Tako se nastojalo upoznati javnost s radom arhiva kao institucije, ali naglasiti i važnost djelovanja Sabirnog centra. Još u listopadu 1992. organizirana je u "Vinkovačkoj banci" izložba prigodom svjetskog dana štednje i dolaska grupe bankara iz Njemačke o razvoju bankarstva u Vinkovcima.
U prosincu 1999. organizirana je izložba "Vinkovačka pročelja" i tiskan katalog izložbe s uvodnim tekstom o urbanističkom razvoju Vinkovaca od 18. stoljeća. Na izložbi su prezentirani nacrti zgrada od 18. do 20. stoljeća, a korišten je materijal Sabirnog centra, Državnog arhiva u Osijeku i Hrvatskog državnog arhiva iz Zagreba. U ovih dvadeset godina postojanja Sabirni centar se, prema svojim mogućnostima, uključio i u izdavačku djelatnost pa je publicirano nekoliko edicija koje,
također, navodimo u ovoj publikaciji. Kroz dvadeset godišnje djelovanje Arhivskog sabirnog centra u Vinkovcima, sada Državnog arhiva u Vukovaru, arhivska je služba uspjela na području Vukovarsko- srijemske županije afirmirati saznanje o potrebi značenja i čuvanja registraturnog i arhivskog gradiva. Planski organizirani i redovit nadzor gradiva u institucijama i poduzećima rezultirao je kvalitetnijim odnosom prema gradivu, njegovom smještaju i zaštiti.
Potrebno je spomenuti i veliko kulturno značenje Arhivskog sabirnog centra (Državnog arhiva u Vukovaru) u jednoj sredini: građanima omogućuje jednostavniji pristup potrebnim dokumentima, istraživačima olakšava povijesna istraživanja, veća je razmjena iskustava sa srodnim ustanovama u planiranju određenih istraživačkih projekata, a povećava se i zanimanje za sve oblike istraživanja lokalne prošlosti.

Osnutak Državnog arhiva u Vukovaru - matičnog arhiva Vukovarsko-srijemske županije

 

Uredbom Vlade Republike Hrvatske od 11. siječnja 2007. osnovan je Državni arhiv u Vukovaru kao "područni državni arhiv, koji obavlja arhivsku službu na području Vukovarsko-srijemske županije".
Godine 2007. imenovan je vršitelj dužnosti ravnatelja, koji je 2008. imenovan ravnateljem Državnog arhiva u Vukovaru. Po osnutku novoga arhiva, sukladno dogovoru ravnatelja vukovarskog i osječkog arhiva, određeno je da se 19. prosinca 2008. izvrši primopredaja agenda te razgraničenje poslova i nadležnosti između spomenutih dvaju arhiva. Tom je prilikom Državni arhiv u Vukovaru uspostavio nadleštvo nad Arhivskim sabirnim centrom u Vinkovcima, nakon čega su djelatnici koji su do tada ondje radili (jedna arhivska tehničarka i dva arhivista) postali djelatnici Državnog arhiva u Vukovaru.
Nakon provedenog razgraničenja, Državni arhiv u Vukovaru započeo je (od 1. siječnja 2009.) samostalno obavljati arhivsku djelatnost na području Vukovarsko-srijemske županije.
Zgrada Državnog arhiva u Vukovaru, ul. Županijska 66 (Glavni projekt rekonstrukcije, prenamjene i dogradnje zgrade Državnog arhiva u Vukovaru). Grad Vukovar je u skladu sa Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima osigurao prostor, odnosno, zgradu za smještaj arhiva (Županijska ulica 66), međutim se ona, zbog posljedica ratnih razaranja, ali i naknadne devastacije i pljačke, nalazi u derutnom stanju, a s obzirom na kvalitetu postojeće gradnje, kao i organizaciju unutrašnjeg prostora, u većoj mjeri ne udovoljava specifičnim organizacijskim i arhitektonskim uvjetima, koje, kada su u pitanju pohrana, čuvanje, zaštita i obrada arhivskog gradiva, nalažu suvremena arhivska teorija i praksa. Izradom Glavnog projekta njezine rekonstrukcije i izgradnje nastojalo se premostiti spomenute probleme i osigurati uistinu adekvatno i manje- više trajno rješenje za smještaj arhivskog gradiva. Ovim je projektom predviđeno obnavljanje ulične zgrade u postojećem gabaritu s potpunom rekonstrukcijom pročelja, a u skladu sa statusom povijesne građevine u zoni zaštićene i registrirane povijesne cjeline grada Vukovara, dok bi se stražnji (naknadno dograđeni) dio srušio te bi se ondje sagradilo arhivsko spremište na tri razine (podrum, prizemlje i kat), velika čitaonica za istraživače te prostorije za prijem i sređivanje gradiva.